Preloader
 
30lipanj 2020

Idu izbori! Ima li nade?

Već smo trideset godina u demokraciji, obilježili baš prije nekoliko dana, ali svi se još učimo i demokracija nam izgleda još jako mlada, nezgrapna i budalasta. E pa sad, ovi izbori to i potvrđuju jer niti se raspravlja o pravim temama niti stranke izgledaju pretjerano ozbiljno.

I kako onda prosuditi, kome dati glas jer, nakon svega, izbori su važna stvar i mogu bitno utjecati na naše živote? Do sada su utjecali uglavnom negativno mada je bilo i pozitivnih učinaka, ali što nam nosi budućnost?

Izbori bi trebali biti puno jasniji nego što je proricanje iz dlana, ali, opet, izgleda da baš i nisu. Što nam je činiti, kako procjenjivati ponude i obećanja, koje su to vage i utezi koje trebamo koristiti? Kao i na tržnici ima svakakve robe, svježe na površini a trule u dubini, neke kvalitetne i korisne a druge možda i štetne za zdravlje. Mi bismo dakle trebali, baš kao i na tržnici, znati što nam treba – koji proizvodi i u kojim količinama – te kod koga ćemo ih uzeti ako netko ima tradiciju i reputaciju za kvalitetu i povoljnu cijenu. Nitko od nas običnih građana ne tvrdi da zna što je istina i što je pravda i što je najbolje za svijet. Ali mi uglavnom znamo što je dobro za nas.

Demokracija je tako i zamišljena – mi ne prosuđujemo tko je u pravu a tko u krivu ali prosuđujemo koji je naš vlastiti interes i tko bi ga mogao najbolje ispuniti. Koji to interesi? Recimo, želimo veće plaće i mirovine, želimo da budu redovite, želimo da radimo poslove koji su dobro plaćeni i moguće zanimljivi. Očekujemo da živimo u miru, da slobodno pričamo, putujemo i družimo se. Pa tko bi osim luđaka dao glas onome koji bi u kampanji rekao da nam te slobode želi uskratiti?

Naš zadatak kao birača je jednostavan: SLIJEDIMO VLASTITI INTERES. To je najracionalnije i najpametnije jer ako svi slijedimo svoj interes naposljetku ćemo doći do OPĆEG INTERESA. Tko se usudi reći da zna što je opći interes?
Srećom, to nije važno jer je naš vlastiti interes (možemo čak reći i sebični interes!) dio tog općeg interesa.

Možemo li onda zaključiti i reći da se ne želimo baviti velikim ideologijama i maštarijama nego konkretnim, nama bliskim stvarima. Daj ti nama da radimo i zaradimo, daj nam pristojne mirovine, sigurne i čiste ulice, dobre škole za našu djecu i ne filozofiraj puno jer ovo je sasvim dovoljno. A tko je taj tko to može ispuniti i jamčiti, bar u nekoj mjeri? Hm… to bi možda bilo previše za reći u ovome trenutku…

Ipak, ako pročitamo predstavljene programe, ako pogledamo tko su ljudi koji stoje iza tih programa, ako se programi podudaraju sa našim programima, željama, potrebama pa još ako imamo povjerenja u ljude kojima dajemo glas evo nam i odgovora na pitanje tko je taj tko to može, (tko je taj tko ima iskrenu želju to i izvršiti).

I za kraj ne zaboravimo da je izlazak na biračko mjesto građanska dužnost.

Osvrt: politički tajnik ANU Ivica Glavaš

BY Admin_star 0 Read More