Eto, nakon najdosadnije kampanje u povijesti izbora u Osijeku (podaci iz 19. stoljeća i njegovih kampanja još nisu obrađeni) možemo slobodno postaviti pitanje o budućnosti Osijeka. Sada je jasno da će se sve prednosti i slabosti vladajućih i oporbenih ekipa nastaviti i u budućnosti… plus minus.

Drugim riječima: Osijek će se nastavljati kotrljati u skladu sa svjetskim društvenim i tehnološkim okolnostima, pitanje je samo kojom brzinom. E… tu je problem!

Osijekom se već dugo ne upravlja nego se on naprosto kotrlja potpomognut svjetskom tehnološkom gravitacijom. Oni u gradu koji misle da vladaju se zapravo varaju – oni stvarno vladaju ali ne upravljaju. A čime vladaju? Svojim malim životima, birokracijom, novcem u svojoj nadležnosti. Daleko je to od pravog upravljanja, držanja kajasa čvrsto u svojim rukama. Da bi se upravljalo potrebna su ozbiljna umijeća i poznavanje suvremenog svijeta. Zašto? Pa zato što je sada cijeli svijet na prvoj crti, svi žele isto i svi se vraški spremaju da dobiju ono najbolje što se u svijetu razvija. Nema više zaostalih, stotine i tisuće gradova u Indiji, Kini, Vijetnamu, Etiopiji, Peruu i Ruandi pokušavaju privući talente, investicije, napredne i lukrativne tehnologije. Svi oni grade infrastrukturu, nude beneficije, poticaje i povoljne zakonsko-regulatorne okvire. Neki se od tih gradova strelovito razvijaju i mijenjaju svoj izgled preko noći.

Osijek nažalost nije među njima. Mi i dalje mislimo u kategorijama 19. i 20. stoljeća, još smo uvijek spori i tromi i vjerujemo da imamo bezbrojne prednosti spram tih zemalja Trećeg svijeta. No u krivu smo, kao i u većini stvari uostalom. Ne putujemo izvan utabanih turističkih odredišta i ne pratimo što se sve događa. Zadovoljni smo tempom razvoja jer sada se ipak mičemo prema naprijed a i nitko nas više ne tuče. Nažalost ne primjećujemo revoluciju koja bukti svuda oko nas. A trebali bismo jer možda se negdje daleko, u nekom vijetnamskom gradu, razvija industrija koja će ugroziti konkurentnost neke od preostalih osječkih tvornica.

Osijek napreduje i razvija se ali pitanje glasi – napreduje li dovoljno brzo? Odnosno da li napredujući zapravo nazaduje? Jer sve je relativno – svijet je kompetitivan i na prašta. Tko ne trči dovoljno brzo gledat će drugima u leđa i bit će njihov sluga.

U nedjelju 18. svibnja su izbori koji vjerojatno neće puno toga promijeniti u bilo kojem ishodu. Ali možda možemo poslati par ljudi u Gradsko vijeće koji će iz veće blizine postavljati pitanja, pritiskati i praviti buku. Naravno, to se može i izvan Gradskog vijeća, organizacijom građana i pokretanjem civilnih inicijativa. Ali iz Gradskog vijeća je ipak efikasnije.

Birajmo galamdžije i one koji postavljaju pitanja, to je dobra investicija za budućnost.